O meni
Nešto o meni u pesmici koju je stihoklepao Vladimir Jurković:
Bio jednom jedan Laza...
Kakav Laza?
Strašan Laza...
Po čemu je strašan bio?
Najbolje je terijere odgojio.
Prva zvezda beše Đina
u odgoju mu osovina
vrhunska u svemu bila
svestranosti je Lazu naučila.
Vodu kao labrador voli
za vlasnika dala bi i život goli.
Trska joj je prava poslastica,
pogotovo kad u njoj ima ptica.
A kad nosem locira fazana
pokazuje svima zašto je bez mana.
Gde god ga oseti,
ona odmah lane,
mali Kole viče: "Doktor za fazane!"
Tada fazan prne,
Đina za njim vrišti,
a Laza se smeška
ništa ga ne tišti.
Srećan je k'o dete
kada ispred Đine
fazani polete.
Kada jazu oseti
ili miris lije,
komšijama oće
uši da probije.
Tako mali pas,
a velika hrabrost,
gazdi se brk smeje
a u srcu radost.
Kada svjinju radi
pršti na sve strane,
a ogromni vepar ne sme da joj stane.
Svinja jeste velika,
al joj srce malo,
a Đina je tigar spakovan u malo.
Kada zeku goni,
po njegovom tragu
stalno misliš: "Gotov je! Nema mu sad spasa!"
a atar se ori od njezinog glasa.
Na izložbi svakoj gde je nogom stala,
obavezno neka titula je pala.
Tako je to bilo,
sve dok jednog dana,
nije uginula Lazi na rukama.
Došli njeni preci,
u raj da je vode,
tako naša Đina
u legendu ode.
Živi ona i dalje
kroz potomke svoje
Ko im je u genima,
pokazaće svima,
opravdaće oni slavno ime Đina.
To ću vam pričati
u posebnoj priči
samo ću vam ovo reći:
Ponos svome vlasniku
da se sa njom diči!
A u kuću Pavlovih
nasta opšta tuga
"Neću više videti
svog najboljeg druga".
Ali Bog ih pogleda
sažali se nad njima,
"Đina vam je dobra bila"
da bi bila vrednija
on im dade Benija.
Kad u rovu pojavi s
nasta svugde opšti muk.
Svi sad vide svi sad znaju
on je Đinin unuk!
Preko glave preturio sito i rešeto
Hvala Bogu živ je zdrav je
puni osmo leto
a babu je prevaziš'o
u svakom pogledu,
a zavidni mogu samo
nokte da pojedu.
Da rezime sad napravim:
uspela je naša Đina
kad od sebe bolje daje
u tome je vevličina.
Pružio je svome gazdi
neizmernu radost
kad bi mog'o da ga vrati
u njegovu mladost.
Jer to takav pas je znajte
bilo kakvu kuju dajte,
kom je leglu otac on
tu se mora ošteniti barem jedan šampion.
Dokazao da je pravi
nije reč o nekom hiru
svi sad žele, svi sad hoće
da je Beni u papiru.
U penziji sad je on
pravi pseći šampion
u lepoti i u radu.
Svi bi hteli takvog lava
sad u kući da imadu.
Sad sinovi nastupaju.
Nek se bore, pobeđuju
u borbama gde sve vrvi
DOSTOJNI SU NASLEDNICI
BENIJEVE KRVI!